Drugi je križarski rat vođen od 1146. do 1148. I tada su vojske kretale raznim putevima, ali mnoge nisu ni stigle do Svete Zemlje. Završio je porazom Evropljana.
Jeruzalemsko kraljevstvo održavalo se do 1187. godine, kada se u Trećem križarskom ratu Jeruzalem predao muslimanskom kralju Saladinu koji je osvojio Svetu Zemlju. Posljednje uporište, tvrđavu Akko (Acre) izgubili su kršćani 1191. godine.
U tih četrdesetak godina između Drugog križarskog rata i propasti Latinskog kraljevstva nastavili su kršćani iz zapadne evrope odlaziti u Palestinu, bilo kao hodočasnici na grob Kristov, bilo kao trgovci, bilo s namjerom da se nastane na tlu te države. Pohodi raznih vrsta u Svetu Zemlju nastavljaju se i nakon gubitka u Trećem križarskom ratu, jer je Saladin obećeo izvjesnu sigurnost kršćanskim putnicima.
Upravo u tom razdoblju, poslije Drugog a prije Trećeg križarskog rata, pojavljuju se templari u našim krajevima.
Iako to nije nigdje zapisano, čini se očitim da je svrha dolaska templara na naše tlo jasna, a podudara se s prvotnom svrhom i funkcijom njihove organizacije: čuvati putnike i štiti putnike na njihovom putu na Bliski Istok.
Zapadni Evropljani, bili su u ovom jugoistočnom dijelu Evrope ne samo izgubljeni, već i fizički ugroženi od domaćeg stanovništva. Putnicima su trebala uporišta, kršćanska i obrambena, a to su im mogli pružiti upravo ratnici-redovnici, vitezovi-templari.
To su shvatili i svi nosioci tadašnje politike: rimski papa, ugarsko-hrvatski kraljevi, nadbiskupi i biskupi i drugi uglednici.
Nažalost, sačuvano je malo povijesnih izvora prema kojima bi se mogao dobiti temeljit uvid u djelovanje i ulogu templara u Hrvatskoj.
Na osnovu sačuvanih isprava u više slučajeva, nije moguće utvrditi točnu godinu kad su templari došli u Hrvatsku, odnosno u pojedina svoja sjedišta.
Značajno je da su templari bili neposredno podvrgnuti rimskom papi, pa se neki podatci o templarima u Hrvatskoj nalaze dokumentima rimske kurije.
Zbog malog broja sačuvanih povijesnih izvora o templarima u Hrvatskoj, teško je točno utvrditi kako je taj red bio organizacijski raspoređen po Hrvatskoj.
Pod Magistra, kao glavara u jednoj državi ili pokrajini, potpadali su preceptori (zapovjednici) proceptorata (zapovjedništava), tj. teritorijalnih jedinica.
Zanimljiv je podatak o rasprostranjenosti i gustoći templarskih sjedišta:
U Evropi je bilo oko devet tisuća njihovih komanderija ili preceptorata.
Templarskih građevina ili njihovih ostataka ima srazmjerno malo i u zapadnoj Evropi, ali ipak toliko da su istraživači mogli utvrditi osnovne karakteristike sjedišta templara.
Prema njima, sjedište komanderije (proceptorata) zapravo je majur, to jest skupina gospodarskih zgrada na posjedu koji im je davao najsigurniji i najvažniji prihod: žito, vino, ulje, stoku i vunu od ovaca. Po tome su gospodarska sjedišta templara bila slična opatijama cistercita, reda kojemu su templari i srodni. Najčešće je to bilo veliko četverokutno ograđeno dvorište, s kapelom na južnoj strani, stambenom zgradom na sjevernoj i sa stajama koje su osobito važne, jer su templari uzgajali konje za svoje vitezove, posebno one u Svetoj Zemlji. Katkad je takav kompleks imao četverokutnu kulu u jednom uglu. U većini preceptorata protezao se njihov poljoprivredni nad fortifikacijskim karakterom.
U zemljama zapadne Evrope templari se po svojim građevinama očituju kao miroljubivi poljoprivrednici zauzeti obradom zemlje. U Svetoj Zemlji i na Pirinejskom poluotoku, gdje su se borili protiv Saracena, građevine odaju njihov borbeni značaj. U središnjoj Italiji miješaju se obrambene i poljoprivredne oznake.
Bez obzira kakvo je templarsko sjedište, u svakom je bila kapela ili crkva. Već je 1139. papa Inocent II dopustio templarima da za svoje potrebe podižu kapele u kojima su Božju službu vršili templarski svećenici i koji nisu potpadali pod upravnu vlast mjesanih biskupa.
Papa Aleksandar III 1172. štoviše dopušta:
"Svećenike reda podčinjam jedinoj vlasti velikog magistra, a svoje bogomolje može graditi red u svakom svom području bez ičije dozvole.!
PRECEPTORAT VRANA
Na Vranskom jezeru, kraj Biograda
Nastao između 1165. i 1169., Vrana je pripadala templarima oko 150 godina.
PRECEPTORAT ZABLAĆE
Luka Vranskih templara, nalazila se kod Pakoštana
PRECEPTORAT GLOGOVNICA
Pokraj Križevaca
Predio Gloovnicu dobili su od zagrebačkog biskupa Prodana oko 1170. i 1175.
PROCEPTORAT GORA
Gora ( na Baniji)
Postojala je u vrijeme Bele III koji je vladao 1172-1196
SENJ
Templari su dobili Senj od kralja Bele III 1183. i crkvu sv. Jurja.
Andrija II dao im je zemlju Gacku u zaleđu Senja kao zahvalu za templarsku pomoć u njegovu križarskom pohodu 1217.godine
PRECEPTORAT SV. MARTIN
Dugo Selo - Božjakovina, kraj Zagreba
Zemlju sv. Martina dobili su templari od kralja Andrije II nešto prije 1209. godine.
NAŠICE (SVETI MARTIN)
Posjed Našice templarima su darovali ban Jula i njegova žena Jelena.
Jula je banovao između 1221. i 1230. godine.
LJESNICA I RAČEŠA
U Požeškoj županiji bile su zemlje Ljesnica i Račešća koje su templarima potvrđene 1210. godine.
POŽEŠKA KOTLINA
Spominje se u dokumentima iz 1250. godine, šume na Papuku, iznad Kaptola i Kutjeva. 1287. godine, templari dobivaju i posjed Berzeniche (Breznica, nedaleko od Pleternice u Požeškoj kotlini).
DUBICA
Srednjovjekovna Dubica, južno od Save, današnja Bosanska Dubica.
Godine 1269. dobili su templari županiju Dubicu u zamjenu za Senj, od potoka Mješanice na zapadu, do hrpta Kozare na jugu, potoka Rakovice i Vojskove (pritoke Save) na istoku i dobar dio Posavine.
ZDELJA
Zdelju su templari dobili od bosanskog bana Borića koji se spominje u dokumentima od 1154. do 1163. Zdelja se nalazila na sjeverozapadnim izdancima Bilo-gore, uz potok Zdelju, južno od Podravskog sela Virja.
CRKVA U NOVOJ RAČI
1230. godine, zamjenom zemlje s zagrebačkim biskupom, templari su stekli zemlju Ras(s)echa. Ta zemlja odgovara selu Nova Rača, zapadno od Bjelovara.
CRKVA SV. PETRA OD BADE
Templari su je dobili od Petra Strezija, jugoistočno od Splita
OPOJ - GRAD
Ban Opoj 1236., župan i ban Slavonije, sagradio grad Opoj među bregovima nedaleko od Rasinje, koji je kasnije darovao templarima za spasenje svoje duše.
ZAGREB (NOVA VES)
Biskup Prodan je bio zagrebački biskup od 1170. do 1175. godine.
"Kraj Zagreba, gdje je sada Nova Ves, sagradio je braći templarima samostan i crkvu".
